Foto: Božena Vojak
Božena je točno pred godinu dana otišla u mirovnu misiju Ujedinjenih naroda na Cypru, te tako ušla u povijest Policijske uprave karlovačke, kao drugi policijski službenik, a prva žena, policijska službenica koja se pridružila mirovnoj misiji.
Ova 37-godišnja policijska službenica Postaje granične policije Maljevac kazala je slijedeće:
"Kao 19-godišnjakinja završila sam školu za frizerku i počela raditi u jednom salonu. To je trajalo samo mjesec dana. Došla sam do Dubravka Halovanića i rekla mu da hoću u vojsku. Bio je to rujan, 1991. i nakon što sam godinama bila aktivistica Crvenog križa, postala sam pripadnica tadašnje 110. brigade ZNG-a" – ispričala je Božena.
U to najkritičnije vrijeme za obranu Karlovca i komunikaciju od središta Hrvatske prema Dalmaciji i sjevernom Jadranu, Božena je provela u Turnju, Mikšićima, te Slunjskim brdima, točkama koje su bile u to vrijeme sinonim obrane grada Karlovca. Nakon toga prelazi u Vojnu policiju, a zatim u Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijsku upravu karlovačku.
Prva tri mjeseca radila je na održavanju mira i sigurnosti u sjevernom, Turskom dijelu zemlje. Ukupno unutar policijskih snaga, na Cypru bilo je osam žena iz svih dijelova svijeta. Posljednjih devet mjeseci bila je koordinator rada policije i vojske UN-a u svom sektoru, a u mjesecu kolovozu, 2008., na svečanoj dodjeli Medal parade primila je medalju UN-a za sudjelovanje u misiji, kada je svojim dolaskom svečanost uveličao i počasni konzul za Republiku Hrvatsku na Cypru g. Luke Benefield.
U studenom, 2008. ministar Gordan Jandroković boravio je u službenom posjetu Republici Cypar i posjetio je sudionike mirovne misije, vojnike i policajce Republike Hrvatske.
Ponosna sam što mi se pružila prilika da postanem član mirovne misije, a to mogu zahvaliti načelniku PU, načelnicima Odjela policije i PGP Maljevac. To je jedno nezaboravno i nesvakidašnje jednogodišnje iskustvo i uspomena za cijeli život. Rad sa ljudima iz cijeloga svijeta, nova zemlja i kultura, usavršavanje engleskog jezika i dr.
Da li bi ponovno išla u mirovnu misiju, sigurno bi, ali u ovom trenutku to je još uvijek rano, s obzirom da sam se vratila 13. svibnja. Bez obzira što mnogi misle ili me smatraju avanturistom, svako sebi želi dokazati nešto, ispuniti želju, pružiti si priliku, a prije sveg to moraš htjeti…Moram priznati da uz sve prednosti i nedostatke, sreću, veselju, tugu koja me snašla u nekim trenucima moja obitelj mi je nedostajala najviše na svijetu, na prvome mjestu moja 14-godišnja kći, moj suprug, sestra i majka.